Mihael Giba

Rad se bavi aktualnom temom izigranog povjerenja koje smo svi kao građani dali političarima. Sastoji se od pet knjiga postavljenih na stalke. Ugovori koji su vizualizirani u ovome radu su:

Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji,

Ugovor o međusobnim odnosima dioničara Ine,

Glavni ugovor o plinskom poslovanju,

Sporazum dioničara Sunčanog Hvara (Ugovor o prodaji Sunčanog Hvara),

Arbitražni sporazum Hrvatske sa Slovenijom

Zajedničko svim ugovorima je to da je vlada Republike Hrvatske odbijala, ili odgađala objavljivanje ovih ugovora i sporazuma javnosti.

U ovom ugovoru o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj Uniji prikazane su riječi “Croatia” crveno-bijelo-plavom bojom i riječi “European Union” plavo-žutom bojom upravo na pozicijama gdje se nalaze u originalnom ugovoru, a sav ostali tekst je izbrisan. U ugovoru o prodaji ine, kao i u ostalim ugovorima statistički je prikazano koliko se puta ponavlja koje slovo, znak ili razmak u jednom redu (A-Z, 0-9, .,;()”’).
Vizualizacijom informacija iz originalnih ugovora prikazujem kako ja kao obični građanin sa minimalnim znanjem pravnih smicalica, raznih pravnih i ekonomskih izraza koji bi se eventualno dali isčitati iz originalnih ugovora čitam ove ugovore.
Da li obični građani koje zastupaju političari moraju imati takva znanja i kontrolirati njihov svaki korak, ili vjerovati političarima? Na anketama koje su nakon brojnih afera I u izbornoj godini provodili internet portali među svojim čitateljima rezultati su izgubljeno povjerenje u političare. Dajući svoje povjerenje ljudima da nas zastupaju u pitanjima koja se tiču svih nas nestaje potreba za takvim znanjem i nepotrebno je čitati ugovore koje sklapa vlada, ili ipak možda i nije?
Vjerujte mi vjerujem vam.