Izložba VN50 multimedijskog umjetnika Mihaela Gibe predstavlja svojevrsnu posvetu pedesetoj obljetnici postojanja Galerije VN. Umjetnik se, ovom prilikom, koristi arhivskim materijalima i bazama podataka koje transformira u vizualno svjedočanstvo galerijske pola stoljetne aktivnosti. Duž glavnog zida, koji ujedno predstavlja i centralni dio galerije, Giba plete mrežu satkanu od crvene vune kojom obilježava točnu lokaciju, odnosno, zamišljene obrise radova izlaganih ondje posljednjih godina. Koristeći se fotografijama otvorenja izložbi dostupnima na Facebook stranici Galerije VN, Mihael rekreira recentnije izložbe, detektirajući mjesta preklapanja, kao i periferna mjesta unutar mreže lokacija svih radova izlaganih u vremenskom razdoblju obuhvaćenom galerijom fotografija na društvenoj mreži. Mreža, kako u doslovnom, tako i u prenesenom značenju, predstavlja motiv s čijim se mnogobrojnim značenjima umjetnik poigrava, bilježeći pritom dominantne i marginalne pozicije postava unutar jedne izlagačke mikro lokacije, čineći vidljivima efemerne odnose između izlaganih umjetničkih radova, odnosno njihovih autora. Giba se u svojim dosadašnjim radovima već koristio interaktivnim mrežama kao specifičnim alatom kojim razotkriva međusobne veze između umjetnika, kustosa ili institucija na području umjetnosti i kulture, ukazujući na njihovu međusobnu ovisnost, kao i pozicije moći inherentne dobroj umreženosti. Ovom izložbom autor proces dovodi do apsurda, jer na zidu Galerije VN iščitavaju se tek najatraktivnije lokacije tj. mjesta na kojima su umjetnici najčešće izlagali radove – bilo da je riječ o slikama, crtežima, instalacijama ili projekcijama. Interaktivne vizualizacije umjetnik u svojoj aktualnoj izložbi zamjenjuje prostornom instalacijom iz koje nije moguće iščitati nikakve odnose moći, pa nam se, stoga, na prvi pogled ovaj autorov poduhvat može učiniti pomalo besmislenim. No, Giba promišljeno pomiče fokus s relacija između umjetnika, institucija, kustosa – kao i umrežavanja koje cilja ka stvaranju prilika i, u konačnici, zauzimanju određenih pozicija na umjetničkoj sceni – na umjetnost samu. Ovjekovječujući naizgled beznačajne obrise nekad izlaganih radova, on kao da podriva spomenute relacije, odbijajući im pridati važnost. Iz ove mreže tako možemo iščitati tek borbu za najatraktivniju lokaciju za izlaganje radova na jednom zidu na kojem je izlagano najviše radova u ovoj galeriji unutar određenog vremenskog razdoblja. Kao kontrapunkt prostornoj instalaciji, Giba u mrežu smješta ekrane s digitalnim kolažima. Kolaži se sastoje od plakata izložbi iz vremena prije najava događaja na društvenim mrežama. Svaki kolaž generiran je od fotografija dvaju nasumično odabranih plakata koji su međusobno razdvojeni (ili spojeni) linijom preuzetom sa statističkih grafova o zastupljenosti određenog medija na izložbama u Galeriji VN ili, pak, spolu umjetnika koji su ondje izlagali u pedesetogodišnjem razdoblju njena postojanja.
Na prozorska stakla, pak, Giba smješta vremensku crtu s imenima svih autora koji su ondje izlagali. Posveta jednoj galeriji tako postaje i posveta umjetnicima. Jer što je, uistinu, galerija bez umjetnika?
Mirna Rul